Tuesday, July 31, 2007

Pattaya, Bangkok, Phi Phi again

Posle ostrva PiPi, otisli smo na ostrvo Phuket, videli plazu Patong (nista posebno posle PiPija) i odleteli za Bangkok i konacno otisli u Pataju. Za neupucene, Tajland je raj za seks turizam. Pataja je sam centar za to. Za male pare mozes da iznajmis jednu, dve ili vise; jednog, dvojicu ili vise, ili pak jedno, dva ili vise (third sex), sta ko preferira. Takodje za male pare moze da se vidi sex show u gogo baru, koji podrazumeva odsustvo gacica izvodjacice/a, upotrebu pistaljke, balona, cigareta, i td, (ne bih dalje opisivala), kao i nezaobilazne engleske cikice, zeljne sunca, provoda i trosenja para na azijske devojke, kakve god da su. Ako ste zbog toga potegli ovamo, Pataju ne smete propustiti. U suprotnom, mozete je i zaobici, jer je plaza njesra, a drustveni zivot se, meni se bar cini, svodi na pomenute aktivnosti.

Zatim smo se vratili u Bangkok, gde je naravno opet vrelo, vlazno i prljavo. Tu se opet nametnulo logicno pitanje, kao i moguca resenja.
Kako preci ulicu u Bangkoku, s obzirom da ne postoji signalizacija za pesake?
a) Cekati domoroce da se okupe i s njima preci
b) Zazmuriti i pretrcati
c) Ne prelaziti ulicu
Moj favorit je b.

Zatim je po planu bilo da se ide u Kambodzu, u Angkor Wat. Natasa, Milanka, Marko i Slavisa se pridrzavaju plana, i u ovom trenutku su negde tamo, may the force be with them. Sonja i ja smo lepo u stilu Paris Hilton na brzaka promenile plan i resene da ovog puta izbegnemo avanture poput visokorezistentnog Plasmodium falciparum (malarija) i rvanja sa kambodzanskim carinicima, bukirale avion, i posle jednoipocasovnog leta do Krabija, voznje taksijem, busom i ferijem, stigle ponovo na PiPi, u isti hotel. Imale smo i sta da vidimo. Jbt, nema mora! Srecom, ujutru se ponovo pojavilo, dublje nego ikad. Razlog jednostavan, oseka zbog punog meseca.

Ovde smo do 3. avgusta, ona se vracamo za Bangkok, pa 4. idemo na Tajvan.

Monday, July 30, 2007

Upravo sam obrisala kilometarski post jer ne razumem nista na ovom prokletom jeziku.
Ubicu se.
Slike gledajte na Markovom blogu
Ako se smirim do sutra, mozda to ponovo napisem.

Wednesday, July 25, 2007

Pozdrav sa "Plaze"

Ovaj post pisem iz internet kafea na ostrvu PiPi, tastatura i sve opcije su na tajlanskom i to izgleda na pr ovako: หลังเที่ยง tako da mi treba malo vremena da ukapiram sta je sta.

Zasto sam u naslovu napisala "Plaza" a ne plaza, pitate se vi? Zato sto je ovde sniman istoimeni film. Stigli smo juce, letom Bangkok-Phuket, a onda ferijem iz Phuketa. Najpre smo u Phuketu pozeleli da se prosetamo i vidimo grad, ali to nije bila dobra ideja, jer smo zavrsili hodajuci jednolicnim ulicama uz pratnju nekog upornog lika koji je na svakih 20m, ali bukvalno 20, zaustavljao tuk-tuk i piato nas hocemo li da nas vozi, a kad smo ga konacno oterali, shvatili smo da smo u nekom spuki delu grada i da vise nema taksija. Jedva nekako stigosmo do ferija.

Sve je zaboravljeno onog trenutka kad smo ugledali ostrvo i gromove nad njim (dje se munje viju po oblaku). Kako je ova poseta internet kafeu neplanirana, ne mogu da prebacim slike da vidite. Raj. Sada je sezona monsuna, tako da svaki dan padne kisa po malo, ali je svejedno divno, suncamo se, kupamo, sutra idemo brodicem da obilazimo ostrvo. More ne da je toplo, nego u plicaku skoro da ne moze da se stoji, na granici da bude neprijatno. Sada nije sezona, pa nije ni velika guzva, cene su niske, pa smo nasli sobu za 500 bahta po osobi, odlicna je i na odlicnom mestu.

Danas su vezbali uzbunu za cunami. Ovo ostrvo je bilo unisteno cunamijem i sada je uglavnom ponovo izgradjeno, ali se i dalje radi punom parom, na sve strane nesto grade.

Saljem slike uskoro, a sad bih mogla da se bacim na koktel, dok je 'ladan.

Monday, July 23, 2007

Na brzinu, pre plaze

Nemam vremena da pisem.
Slike mozete pogledati na Markovom blogu
Sutra idemo na Phuket i Koh Phi-Phi, (film "Plaza"), pa se javljam.

Saturday, July 21, 2007

Stigla

Naviknuta na dragi mi Qantas, Aerosvit mi je dosao kao Aeroshit. Nista od licnog tv-a, jelovnika, zdranja i sl. Prvo sam se opekla na jbn sijalicu i ladila dva sata prst na klimu, onda sam skontala da sediste ne moze da se spusti, a onda da mi ne radi daljinski sto na kraju i nije bila steta jer em nisam videla ekran, em su filmovi bili sinhronizovani na ukrajinski. Stjuarti, by the way svi muski, samo sto nisu rekli "Zabole me sitno sto sedis kao fakir ceo put", stavise, provalila sam kako me jedan od njih, Oleksander, aktivno mrzi, pa pokusava da mi prebije prste cim otvorim prtljaznik i cim me vidi, pre nego i da pitam bilo sta, kaze istorijsko "njet". No dobro, stigosmo u ujutru 5h po lok. vremenu u vlazni i vreli Bangkok.
Hostel je u centru grada, gde su svi skupi fancy hoteli, i kad se uzme u obzir cena, maltene dz, sledi da soba ne moze biti veca od konzerve. Kupatilo- hodnik gleda na Skyrail, i sve je malo, ali jos se ne bunim. Nekako mi je lepo sto sam ovde.
Danas smo isli da obilazimo grad po malo, vozili smo se na reci Chao Praya, a onda smo obilazili hramove, Bude, prodavnice nakita, krojacnice koje siju Armani odela za 12h za 400 eura, dakle sva mesta gde vozaci tuk-tuka dobiju proviziju ako te dovedu. Sto ce reci, pokusavaju da te zeznu svaki cas, svaki prolaznik sve zna, naci ce ti odmah vozaca tuk-tuka, odvesce te u neki hram, ("samo danas je za dz"), ili u prodavnicu, ("samo jos danas je rasprodaja") i sl, ali mene to ne ljuti, vozi te sto sati za 2o bahta, a to je manje od 40 din. Dakle sve je prilicno jeftino.
Grad je bucan, zagadjen, tesko se dise, ali to je za ocekivati. Na svakom koraku prodaju klopu, uglavnom przenu, voce, i svasta nesto, ali mi smo u tripu da nista ne probamo, da ne bi bilo Dobar dan, kolero i sl.
By the way, dobra strana blizine svih ovih hotela je sto na krovu imamo wi-fi.
Slike dobijate maybe sutra.